Da bi se krenulo u proces naklijavanja i rezidbe krumpira moraju se osigurati kvalitetni skladišni uvjeti a to su: čisto, sterilizirano, prozračno skladište i sve to iz razloga da ne bi došlo do mogućih oboljenja gomolja.
Naklijavanje gomolja krumpira je proces kojim se skraćuje duljina vegetacije u polju, a samim time i vremenski period od sadnje do nicanja nasada. Sadnjom gomolja koji su naklijali dobiva se ujednačno nicanje i ujednačen usjev u polju te ranije formiranje gomolja. Gomolje iz vreća slažemo u drvene ili plastične gajbe koje trebaju biti čiste i sterilizirane .
Prva faza je prednaklijavanje koja se treba odvijati u zatamnjenim uvjetima na temperaturi od oko 15-20 oC zbog čega je potrebno grijati prostorije u kojima se nalaze gomolji. U takvim uvjetima klice tj. izdanci kroz par dana izrastu od 1-1,5 cm. Nakon što je prošla faza prednaklijavanja potrebno je sniziti temperaturu prostorije na oko 10 oC što se postiže premještanjem gomolja u osvijetljene dijelove prostorije ili se pale fluoroscentne lampe ukoliko nedostaje prirodnog svijetla. Ta druga faza očvršćivanja klice gomolja na svijetlu i temperaturi od oko 10 oC traje i do nekoliko tjedana. Na kraju procesa naklijavanja klice trebaju biti dugačke 1-2 cm, tamno zelene boje s čvrstim skeletom. Da bismo zaustavili proces naklijavanja gomolja potrebno je sniziti temperature na oko 5 oC čime se usporavaju fiziološki procesi unutar gomolja. Samim time sjeme gomolja je u stadiju mirovanja i ako je potrebno može čekati dok ne nastupe optimalni uvjeti za sadnju u polju.
U Hercegovini se tradicionalno prije sadnje krumpira radi i rezidba gomolja. Rezidba se primjenjuje kod sorti veće kalibraže koje se sade na ovom području primjerice Anais, Carrera itd. Rezidba je postupak u kojem se smije rezati samo zdravo i fiziološki zrelo sjeme. Rezidba se vrši posebnim noževima koji se nakon svakog reza trebaju utopiti u formalin (otopinu dezinfekcijskog sredstva) da bi na taj način sprječili širenje određenih bolesti i virusa koji se prenose rezanjem. Veličina gomoljne jedinice ne bi trebala biti manja od 40 g zbog ranih proljetnih mrazeva koji često znaju uništiti mlade krumpire i onda novi izdanak u gredici nema dovoljno primarnog hranidbenog turgora te se ne može ponovno regenerirati.
Rezanjem nastaje velika povreda gomolja i rez je idealno mjesto za napad bakterija i gljiva koji u lošim uvjetima sadnje mogu uzrokovati propadanje gomolja. Upravo zbog toga se sjeme krumpira reže 15-ak dana prije sadnje da bi se u tom vremenskom periodu mogao stvoriti kalus koji štiti sami gomolj od ulaska bolesti. Izrezani gomolji krumpira ne smiju dugo stajati iz razloga što dijelovi gomolja, odnosno proizvodne jedinice gube vodu i dolazi do dehidracije zbog nedostatka vode i kao takve brzo propadaju. Druga važna stavka su gljivice koje mogu napasti izrezane krumpire ukoliko ekološki uvjeti ne dozvoljavaju sadnju koja može potrajati i dulje razdoblje pa je potrebno saditi deklarirano sijeme.
Najveći propusti koji se mogu javiti prilikom naklijavanja su pretjerano držanje gomolja u tami na kojima zbog nedostatka svjetla u klijalištu brzo izrasta duga klica (4-5 cm) koja se prilikom rezidbe, sadnje lomi i cijeli proces ne daje zadovoljavajući učinak. Područje Mediteranskog dijela Hercegovine idealno je područje za uzgoj krumpira naročito mladog – merkantilnog krumpira koji kao takav dolazi prvi na tržište na području cijele BiH. Upravo iz tih razloga veliki proizvođači preferiraju uzgoj monokulture zbog nedostatka proizvodnog prostora i poštivanja tržišnih rokova pa je bolesti i štetnike potrebno već početi suzbijati prilikom sadnje krumpira.
