Krumpir (Solanum tuberosum) zeljasta je višegodišnja kultura koja pripada porodici Solanaceae. Pradomovina krumpira je Južna Amerika tj. područje Anda gdje je stanovništvu uz kukuruz bio glavna hrana.
Krumpir ima široko područje rasprostranjenosti te se u našim uvjetima može uzgajati od najnižih ravničarskih područja (nizinska polja uz rijeku Trebižat) do brdskih krajeva. Značajna proizvodnja ranog krumpira odvija se na mediteranskom dijelu Hercegovine, a najviše u području grada Ljubuškoga.
Zahtjevi prema klimatskim uvjetima
Za uspješan uzgoj krumpira klimatski uvjeti imaju izvanrednu, ako ne i presudnu važnost. Prije svega to se odnosi na količinu i raspored oborina u tijeku vegetacijskog razdoblja koje osim na prinose i najujednačenije gomolje dobivamo kada je tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja ujednačen raspored oborina. Krumpir je kultura koja ima specifičan odnos prema temperaturi te ne podnosi velika kolebanja temperature tijekom vegetacijskog razdoblja. Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji mora biti 6 – 8 oC, stabljika s lišćem smrzava na -1 do -2 oC. Optimalna temperatura za rast gomolja je 17 – 20 oC. Na višim temperaturama formiranje gomolja i prinosi smanjuju se, a na temperaturi višoj od 30 oC rast gomolja prestaje.
Pored klimatskih uvjeta, za proizvodnju krumpira vrlo je važno zemljište: njegova struktura, bogatstvo mineralnih gnojiva, mogućnost aeracije, pH i drugo. Najpogodniji su lakši tipovi tla – propusna, rastresita, pjeskovita i pjeskovito-ilovasta tla s mrvičastom strukturom, bogata humusom, mineralnim i organskim materijalima s povoljnim vodozračnim režimom. Ne odgovaraju mu teška zamočvarena tla s visokom razinom podzemnih voda. Podnosi kiselu reakciju tla, a optimalni pH je 5,4-6,5.
Plodored
Krumpir ima različite zahtjeve u pogledu plodoreda, što ovisi o njegovoj namjeni, kvaliteti tla, području uzgoja i dr. Zahtjevi krumpira prema plodoredu su relativno mali s obzirom na intenzitet proizvodnje, a prije svega na obilnu gnojidbu. Poznato je da se krumpir može uzgajati duži niz godina u monokulturi, ako se u dovoljnim količinama obavlja gnojidba. Najbolji predusjevi za krumpir su leguminoze od kojih se posebno ističu crvena djetelina i lucerna jer iza sebe ostavljaju porozno tlo bogatom dušikom.
Obrada tla
S pripremom tla treba početi već u jesen. Vrijeme i dubina jesenskog oranja ovisi o tipu tla, klimatskim uvjetima i području u kojem se uzgaja krumpir, no dubina jesenskog oranja je u našim krajevima obično do 35 cm dubine.
Gnojidba
Krumpir je biljka koja iz tla iznosi velike količine mineralnih tvari pa stoga ima i znatno veće zahtjeve u pogledu gnojidbe. Najveći prinos postiže se kombinacijom organske i minerlane gnojidbe. Najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla. Najznačajnija organska gnojiva su stajski gnoj i zelena gnojidba koja omogućuju veći prinos i poboljšavaju strukturu i fizikalno-kemijska svojstva tla te pojačavaju mikrobiološku aktivnost u tlu. Gnojenje stajskim gnojem obavlja se u jesen prije jesensko-zimskog oranja u količini 30-35 tona/ha.
Na rast gomolja utjecaj imaju mnogi elementi, mineralna gnojidba temelji se na unosu tri osnovna makroelementa: N, P i K. Odnos NPK gnojiva kreće se približno 1 : 0,9 : 1,6.
Za planirani urod krumpira od 30 do 35 t/ha potrebno je, ovisno o tipu proizvodnje, gnojidbom unijeti u tlo:
| Makroelementi | Tip proizvodnje | Tip proizvodnje |
| Rani krumpir | Kasni krumpir | |
| N (kg) | 100 – 140 | 140 – 200 |
| P2O5 (kg) | 110 – 150 | 110 – 150 |
| K2O (kg) | 160 – 260 | 200 – 350 |
Za osnovnu gnojidbu bilo bi dobro zaorati formulaciju s povišenim sadržajem P2O5 i K2O (NPK 15:15:15, 7:20:30, 10:20:30, dok u toku vegetacije dobro je prihranu obaviti KAN-om.
Priprema sjemena za sadnju i sadnja
Za sadnju potrebno je birati samo zdravo, aprobirano sjeme koje može biti naklijano ili nenaklijano. Postupak naklijavanja obavlja se 35 do 45 dana prije sadnje u suhim, čistim i osvijetljenim prostorijama od 12 do 17 oC uz relativnu vlažnost zraka od 90 %. Dubina sadnje ovisi o pripremljenosti zemljišta, tipu tla, vlažnosti, vremenu sadnje, veličini gomolja i rokovima vađenja, a iznosi 0-5 cm od razine tla + visina humka. Sadnja se obavlja ručno, poluautomatskim i automatskim sadilicama za naklijalo sjeme. Sorte koje se danas nalaze na našem tržištu možemo svrstati prema duljini vegetacije i namjeni. Imamo vrlo rane sorte, srednje rane, srednje kasne i kasne sorte.
| Vegetacijske grupe | Duljina vegetacije | Sorte |
| Vrlo rane i rane sorte | 60 d0 80 dana | Carrera, Anais, Jaerla, Cleopatra, Marabel … |
| Srednje rane sorte | 80 do 100 dana | Monalisa, Agata, Actrice, Tiamo, Liseta … |
| Srednje kasne sorte | 100 do 130 dana | Kennebec, Kondor, Desiree, Romano, Margarita … |
| Kasne sorte | 130 do 150 dana | Agria, Asterix, Fontana … |
Proizvodnja ranog krumpira
Za rani uzgoj krumpira uzmiaju se sorte koje već nakon 70 – 80 dana od sadnje mogu prehrambeno zadovoljiti tržište. U pravilu se mladi krumpir kod nas sadi već polovicom mjeseca veljače na otvorenom, dok se u plastenicima sadnja obavlja krajem siječnja. Tržna cijena mladog krumpira znatno je veća, stoga i vrlo zanimljiva proizvođačima. Prinosi ranog krumpira kreću se od 30 do 40 tona po hektaru. U ukupnoj strukturi uroda na tehnološki tržišne gomolje otpada 60-80 %. U našoj Županiji (dolina rijeke Trebižat) postoje svi preduvjeti za proizvodnju ranog krumpira, a koji nisu dovoljno iskorišteni. Rana proizvodnja krumpira svoje opravdanje može naći oko većih potrošačkih središta, ali uz donekle izmjenjenu agrotehniku.
